Opremanje broda i probna jedrenja - Jun 2003
Svibanj- lipanj - English version is comming!
Brod je trebalo
opremiti instrumentima, poštenim sidrom, konopima, ... trebalo je još kupiti
mnogo opreme, kao npr. gumenjak i motor, splav za spašavanje, novi komplet
jedara, tangune, VHF i HF radio, instrumente, autopilot, itd...
Trebalo je brod i
dignuti van, izbusit rupe na trupu za sonde instrumenata (dubina i brzina)
obojati podvodni dio trupa zaštitnim premazom.
Nakon razgovora
s ekspertima International-a odlucio sam se za 200 mikronski premaz s bijelim
Micron Extra koji bi trebao trajati oko 2 godine. Brod je izvučen van u Marini
Punat s novim 50 tonskim travel liftom i dečki iz Marina Paint servisa su u
nekoliko dana izbrusili trup i premazali ga s 5 slojeva boje. U međuvremenu smo
polako kupovali potrebnu opremu i instrumente.
Nakon dugog
premišljanja konačno sam se odlučio za komplet Raymarine instrumenata – brzina i
smjer vjetra, dubina, brzina broda i autopilot. Odlučio sam se za najjaču
varijantu autopilota s hidrauličnim linearnim motorom koji ima puno jaču potisnu
snagu i izdržljiviji je od linearnog motora s pužnim vijkom.
Instrumente sam
odlučio sam ugraditi uz pomoć prijatelja Davora Knausa i sina Nikole te uz
konzultacije Darka Polonija preko kojeg sam kupio instrumente po vrlo povoljnoj
cijeni. Darko je vlasnik firme Marine Electronics Croatia (www.marine-electronics.hr
) bazirane u Marini Punat, vrlo uspješne kompanije koja se bavi prodajom i
ugradnjom brodske elektronike. Darko nam je mnogo pomogao savjetima pri izboru i
instalaciji instrumnata. Odlučio sam se za samostalnu instalaciju iz
jednostavnog razloga da znam točno gdje su kablovi, koji je koji kabel, i čemu
služi. Instalacija instrumenata nam je naravno oduzela puno više vremena nego
što smo u početku predviđali – trebalo je osmisliti kako povezati na
inteligentan način svu tu silu kablova, kako učvrstiti hidraulični motor i ruku
autopilota, gdje postaviti sve instrumente i centralni kompjutor. Povremeno nam
se činilo da nećemo nikad izaći na kraj sa tom silom kablova ali onda bi se
sjetio snopova kablova i mase instrumenata s kojima se svakodnevno susrećem u
svojim laboratorijama za nuklearnu fiziku pa mi je odmah bilo lakše. Kablove
treba vući kroz cijevi koje su već bile postavljene u tvornici ali često je bilo
i s tim problema. Pitanje je bilo hoće li svi ti instrumenti raditi od prve?
Nakon skoro tjedan dana provlačenja kablova, lemljenja, dizanja na jarbol, došlo
je vrijeme testiranja. Za divno čudo, svi su instrumenti radili. Jedino se
autopilot čudno ponašao – vozio je ravno u zadanom kursu ali kad bi dali komandu
da okrene brod za deset stupnjeva u lijevo ili desno zavrtio bi kormilo do kraja
i stao u tom položaju. Probali smo sve što nam je palo na pamet – mijenjati
smjer referentnog kormila, okretati polariter motora, .. ništa nije pomagalo ..a
bilo je već kasno, skoro ponoć, mi smo već bili na rubu snaga, umorni i i
iscrpljeni od cjelodnevnog rada i priprema.
|
|
|
|
Fiu in the dry dock
|
|
|
|
Karlo and his friend did a great job!
|
|
|
|
Boys are working hard, 4 layers, one per day!
|
|
|
|
|
|
Fiu with a new coat of antifouling
|
|
|
|
Special International coatings-supposedly will keep the hull clean for 2 years
|
|
|
|
Even the propeller got the coating of transparent antifouling
|
|
|
|
|
|
Inspecting the paint
|
|
|
|
The last touch
|
|
|
|
The name and port of registration are up
|
|
|
|
|
|
The final touch of paint
|
|
|
|
Davor escorting Fiu
|
|
|
|
Ready to go to water
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Davor
|
|
|
|
New sticker on the stern!
|
|
|
|
Ready to sail again
|
|
|
|
|
|
Davor and Ivo leaving Marina with Fiu
|
|
|
Taj dan smo se
naime odlučili krenutu na još jedano putovanje po Dalmaciji – samo nas trojca,
Davor, moj sin Nick i ja. Noć je bila pred nama, mirana, bez vjetra. Nick je bio
na kormilu, Davor i ja smo se mučili u kormilarskom prostoru da odgonetnemo
tajne autopilota – konačno smo uvidjeli da je 'vrag odnio šalu' i odlučili za
posljednju mogućnost – pročitati uputstva! Nikom se nije dalo čitati stranice
uputstava, ponoć je već poodavno odmakla, ali morali smo. Uskoro smo shvatili da
je autopilot sofisticirana mašina koju treba naučiti mnoge stvari i napraviti
takozvanu dealer's calibration; upisati u memoriju kompjutora tip i veličinu
broda, vrstu pogona, tip ostalih instrumenata, kalibrirati kompas, pronaći
kolika je devijacija između magnetskog i elektronskog kompasa itd. Slijedili smo
uputstva doslovno, korak po korak i nakon pola sata kucanja po tastaturi, vožnje
u krug i sl. stvar je čudnim čudom proradila – nevjerojatno ali sve funkcije su
radile ispravno – pritiskom na botune, brod se okretao u lijevo i desno,
instrument je pokazivao položaj kormila, magnetski i pravi kurs, pravu i
prividnu brzinu vjetra, a GPS je pokazivao položaj broda, stvarnu brzinu i
brzinu broda u moru. Prava hrpa informacija i mogućnosti.
Bio je to trenutak
dostojan velikog slavlja za nas amatere, ali bilo je prekasno za slavlje –
podjelili smo se u gvardije – nas trojica, svaki dva sata dežurati uz Roni-ja.
Tako sam naime nazvao autopilota, našeg novog člana posade po početnim slovima
imena mojih sinova, Robin i Nikola, a u genitivu JA stoji za Jagoda, ime
supruge. Sada je sve postalo znatno jednostavnije – trebalo je samo odrediti
kurs, biti siguran da na par milja u smjeru kretanja broda nema kopna ni
ribarskih brodica i bova, skuhati dobru kavu onome tko pazi na Ronija i stvar je
gotova. Izračunao sam da s ugrađenim rezervarom goriva od 200 litara imam radius
od skoro 500 NM, što znači da teoretski mogu u komadu odvoziti od Punta do
Dubrovnika i natrag a da ne stanem! To je naravno samo petina puta preko
Atlantika, ali tamo možemo računati na sigurne pasatne vjetrove koji će nas u
studenom sigurno dočekati sa svom svojom silinom i dogurati do Karibskih otočja,
nadam se bez litre utrošene nafte!
Slijedećeg dana je
Nick dovršio ugradnju utikača za daljinski upravljač autopilota pa smo i to čudo
tehnike isprobali – daljinski upravljač je zgodna igračka koja ima sve funkcije
kontrolne jedinice autopilota a omogućava da se upravlja brodom s bilo koje
točke na brodu jer je priključena na desetak metara kabela koji omogućava
skiperu da upravlja brodom iz kabine (ako je dovoljno lud da slijepo vjeruje u
chart-ploter!) ili dok je negdje sakriven ispod jarbola u dubokoj sjeni jedara.
Pored očiglednih
dobrih osobina sve te moderne igračke imaju naravno i negativne aspekte –
čovijek se zalijeni, može ne dao Bog i zaspati i završiti na nekoj hridini ili
na drugom brodu i sl. Jedan mi je prijatelj pričao 'zgodnu' priču koju je
doživio na Jadranu pred par godina. Jedan veliki trokatni gliser je ulazio u
luku a moj prijatelj je jedrio pred tom istom lukom i desilo se da su im se
kursevi preklapali u vremenu i prostoru. Gospodin na mostu očito nije bio
kapetan i počeo je vikati na mog prijatelja da se makne s kursa jer da je on na
autopilotu!! 'A ja sam pod jedrima i ti se moraš meni maknuti' odgovorioje moj
prijatelj na dobrom Njemačkom da ga cjeli svijet razumije, ali nije pomagalo,
gospodina na mostu velikog glisera se zbunio, nije znao kao isključiti
autopilot, tražio je kapetana ali ga ovaj očito nije čuo i srećom se sve se
zavšilo razmjenom psovki na raznim jezima i bez materijalne štete – ali s gorkim
iskustvom za oba skipera!
Autpilot ima još
jednu dodatnu opciju – s obzirom da su svi instrumenti povezani u jedinstven
sistem takozvanim sea-talk kabelom, autopilot uvijek zna i smjer i jačinu vjetra
pa se može postaviti u takozvani wind-wane mode i voditi brod ne po magnetskom
ili stvarnom kursu već po relativnom kutu prema smjeru vjetra. To je naravno
zgodna ali i opasna opcija jedrenja pogotovo s promjenljivim vjetrovima kakvi se
ovih dana sve češće srećemo na Jadranu – ali vjerujem da ćemo za par mjeseci tu
opciju imati prike pošteno testirati na Mediteranu i Atlantiku!
Toliko o
instrumentima i kao bi Englezi rekli o 'toys for boys'.
Back:
