Fiu's
first Sailing Trip to Dalmatia - May 2003
Crew;
Damir &
Zvonimir Galović, Damir's
friends: Ratko
Kinkela, Hrvoje Lovrić i Dražen Bralić,
and our guests
from Australia,
Frank Newman
&
George Kuldan,
and Ivo.
Itinerary: From Punat to Kornati and
back in five days
For a full
story in Croatian follow
this link.
|
|
|
|
Damir is doing his best to get us in Božava on time
|
|
|
|
Damir is installing an inverter
|
|
|
|
Zvonimir is working hard even during holidays
|
|
|
|
|
|
This is how we treat our Guests
|
|
|
|
Trying to wake up in Sali
|
|
|
|
Night watch, Hrvoje, Dražen, George and Damir
|
|
|
|
|
|
Near Sali
|
|
|
|
|
|
|
|
Zvonimir taking pictures of Splendido
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ivo's first dive this year
|
|
|
|
Splendido entering Kornati
|
|
|
|
|
|
Splendido
|
|
|
|
Splendido near Mana
|
|
|
|
Splendido near Mana
|
|
|
|
|
|
Splendido
|
|
|
|
Splendido in Murter Sea
|
|
|
|
Kornati
|
|
|
|
|
|
|
|
George
|
|
|
|
|
|
Fiu in Kornati
|
|
|
Naše
prvo jedrenje u
Dalmaciju - svibanj
2003
Ekipa:
pored Iva bili su tu: Damir i Zvonimir Galović, Damirovi prijatelji: Ratko
Kinkela, Hrvoje Lovrić i Dražen Bralić, te Frank Newman i George Kuldan, dva
prijatelja iz Sydneya s kojima Ivo često jedri u Sydney-u. Dakle sve u svemu
osmero, pun brod! Krenuli smo na peterodnavno krstarenje a zahvaljujući Damiru i
njegovoj ekipi iz Rijeke, hrane i pića smo imali za mjesec dana krstarenja – ili
sam barem ja tako mislio dok dečki nisu navalili na hranu!!
Četvrtak, 1 svibnja
2003
Krenuli smo u
četvrtak, 1 svibnja. Kao 'naručena' taj dan nas je dočekala bonaca! Čekali smo
da zapuhne bilo koji vjetar, pa makar i u provu ali vjetra ni 'od korova'. Čak
ni
nakon par sati kupanja na prekrasnim plažama blizu Stare Baške na Krku vjetra
niodkud. Oko 14 sati smo konačno uvidjeli da je krajnje vrijeme da se krene. Naime
trebali smo se navečer sresti u Božavi s Boškovićima, mojim starim prijateljima
iz Zagreba. I tako, podvita repa krenuli smo neslavno na motor, smjer jug,
Božava, skoro 70 NM od Punta. Računali smo da bi uz prosječnu brzinu od oko 8
čvorova morali biti u Božavi oko 10 sati navečer.
Tako
je i bilo, negdje oko Molata nas je već uhvatio mrak. U to doba još nismo imali
chart plotter pa nas je Damir sigurnom rukom vodio kroz zavrzlamu svetionika
između Molata, Sestrunja, Zverinca i Dugog Otoka. Stigli smo na Božavu po planu,
oko 10 navečer, kasno, ali još uvijek na vrijeme da nas na rivi dočeka 'kapo od porta' i naplati 170 kn za
privilegiju noćenja u ovoj 'prekrasnoj' luci.
Dorica i Igor
Bošković su nas dočekali na svom brodu, pojeli smo večeru, popili piće,
popričali, prošetali se rivom i krenuli na počinak – sutra je dugi dan, imamo
ambiciozni plan da odemu do Salija a možda i dalje do Kornata pa da tamo
prenoćimo.
Petak, 2 svibnja
Sutrašnji dan, petak, nas je dočekao s mnogo sunca i tek negdje oko 9 ujutro je
počeo puhati levanat, ne baš idealan vjetar za putovanje na jug ali bolje 'išta
nego ništa'. Digli smo jedra i zajedrili, atmosfera na brodu je odmah bila
veselija, lica ozarena, brod je izvrsno jedrio i prelazio praktički svaki brod
koji nam se pojavio u blizini – krasnog li osjećaja kad u 'prašini' ostavite
koju charter Bavariju ili Beneteau po krmi (jedino smo charter brodove sreteli
jer je bilo još prerano za domaće jedriličare)!! Nakon par sati prekrasnog jedrenja s
istočne strane Iža prem Saliju, vjetar je konačno posustao u popodnevnim satima
pa smo odlučili stati, okupati se, pojesti nešto te na motor dogurati do Salija
i tamo prenoćiti.
Dorica je pripremila krasan brodeto od sipica a mi rižu, to ujedinili, zgurali
se svi u kokpit Fiu-a i u slast pojeli rižoto, popili par buteljki dobrog
dalmatinskog vina, naslušali se dobrih, često i starih, viceva i negdje iza
ponoći otišli na zasluženi počinak.
Subota, 3 svibnja
Od Salija do Kornata uglavnom opet na motor. Kupanje u Lojeni na Levrnaki - samo
za hrabre jer je temperatira mora još uvijek bila samo oko 18 0C. Predvecer jurimo prema
Murteru pa prema Zadru jer u ponoc odlazi bus za Zagreb i naši Australci, Frank
i George moraju na taj bus da ujutro stignu na avion za Prag i dalje za Sydney.
Stižemo posljednji čas u Zadar. Srećom svi dečki imaju mobitele i dobro poznaju
Zadar. Mobitelima zovu taksi da dođe na rivu i prebace Franka i Georga na
autobusni kolodvar. Sve je bilo kao na filmu, sve je bilo vrlo 'knap' i napeto
..samo je odgovarajuća muzika edostajala! Posljednjih desetak milja smo vozili
na 3000 okretaja i jurili sa skoro 9 čvorova! I stigli smo posljednji čas, taksi
je čekao na rivi, i dečki su stigli na vrijeme do autobusnog kolodvora, ukrcali
se u bus i krenuli prema Zagrebu a mi, vezali brod na benzinskoj stanici jer smo
ujutro trebali napuniti rezervoar s naftom, neki su dečki krenuli na spavanje, a
oni mlađi, kao pravi mornari kad stignu u luku nakon mjeseca provedenih na
pučini, nadobudno krenuli u potragu za .. !#!"$#$!%&/:-) .. i vratili tek ujutro
kad je počelo daniti, umorni, blijedi i puni 'lovačkih' priča !
Nedjelja, 4
svibnja
Dizanje oko 8 da natočimo naftu. Na opće iznenađenje, na benzinskoj pumpi u Zadru
nisu imali nafte već više od mjesec dana – toče samo 'plavu' naftu za ribarske
brodove a sportske brodove šalju u Preko na Ugljanu ili u Sukošan! Dobrodošli u
Dalmaciju - srećom mi smo već na odlasku!
Odlučili smo krenuti na sjever pa ćemo tankati u Novalji ili Rabu. Imali smo
dobar vjetar, mastral, i jedrili živahno prema Viru, Novalji. Prolazeći pored
Novalje imali smo još uvijek dobrog vjetra pa nismo htjeli stati što se pokazalo
kobnim. Vjetar je uskoro stao, zavozili smo na motor prema Lunu i nakon nešto
više od jedan sat vožnje motor je stao – ostali smo bez goriva!! Sramote li
sramote!! Što sada? Autostop ne radi na moru, a pored toga brodovi su rijetki u
ovo doba godine. Malo smo se zbrojili i razmišljali, blizu smo obali, može netko
doplivati do obale, otići do obližnjih robarskih sela i kupiti par litara nafte
da nam bude do Raba, ili ...
U blizini smo uskoro zapazili jednu jahtu, koja je išla u našem smjeru, jedan
Jeanneau 36 ili slično. Počeli smo mahati rukama, posada nas je očito zapazila
i krenula u našem smjeru! Spašeni smo! Bio je to naravno charter brod iz Punta, vozili su
ga susjedi slovenci. Nisu imali kanticu s naftom pa smo se odlučili za tegljenje
do Raba! Sramote, vukli smo se kao 'ptica slomljenih krila'. Nakon nešto više od
sat tegljenja došli smo do Raba, stali uz benzinsku pumpu i konačno napunili
tank gorivom, a i svoje tankove i tankove naših susjeda slovenaca, vinom, kavom,
sokovima.
Nakon kratkog predaha u prekrasnom Rabu krenuli smo prema Puntu i tako završili
našu malu odiseju po srednjoj Dalmaciji.
Back:
