|
|
|
Fiu in Adriatic
|
Grand Soleil 46.3 MORE, July 2002, Hrvatska Tonči Antunović Klasa brzih krstaša duljine 45 ili nešto više stopa sve je popularnija i raširenija. Jedrilice poput Beneteaua 47.7, Elana 45, Jeanneau Sun Odysseya 45.2 ili u prošlom broju Mora predstavljenog Wauquiezovog Centuriona 45 još samo prije desetak godina bile su ekskluzivne, a njihove posade gledali smo s divljenjem. Danas su one svakodnevna slika u marinama i portima i gotovo nezaobilazne u ponudi čarter kompanija. Medu najprestižnijima u toj klasi je svakako i Grand Soleil 46.3, što smo ga u srpnju imali prilike isprobati u Marini Kremik u Primoštenu, gdje je i sjedište Nautic Cluba Primošten, tvrtke koja ih zastupa u Hrvatskoj. Ekipu Mora ovaj put predvodio je Tonči Antunović, jedan od naših najboljih kormilara i trenera. Cantiere del Pardo iz Forlija, koji gradi Grand Soleil, svakako je najprestižniji talijanski brodograditelj rasnih krstaša s velikom tradicijom. Sumnjam da s druge strane Jadrana postoji jedriličar koji nije isprobao te barke. Neki modeli Grand Soleila, poput 342, 42 ili 45, postali su pojam broda na kojem vrijedi jedriti. Gotovo svi su se proizvodili i u regatnim verzijama koje su imale uspjeha. Svaki pomniji šetač uz rive i po gatovima marina odmah vidi da su te jedrilice građene da traju i daju, jer i poslije petnaest pa i dvadeset godina izgledaju odlično i oku ugodno. Jedrilica Grand Soleil 46.3 zamijenila je četrdesetpeticu, jedan od najuspješnijih projekata škvera iz Forlija, a plod je njihove suradnje sa slovenskim projektantskim dvojcem J&J, koja traje već nekoliko godina. Njemački magazin Yacht tu je jedrilicu 1999. proglasio brodom godine u svojoj klasi. Jakopini su nacrtali brod čije linije po svemu odgovaraju talijanskom ukusu. Ona je nadasve elegantna, ne znaš je li ljepša gledajući je s boka, s prove ili krme. Nisko podignuta kabina palubu čini gotovo ravnom. Za razliku od konkurenata, nisu toliko izražene IMS linije (gotovo okomita prova i krma), pa će možda manje privući rasne regatijere. Takav oblik trupa ima i nešto kraću vodnu liniju u odnosu na duljinu preko svega. Čim smo preko krasne pasarele u tikovini zakoračili na brod bilo nam je jasno da su konstruktori posadi ostavili dovoljno mjesta. To su postigli dobrim dimenzioniranjem kokpita, pravilnim razmještajem palubne opreme, a nadasve ravnim linijama i čistoćom prostora. Odmah smo zaključili, a to se kasnije u jedrenju i potvrdilo, da neće biti onog čestog sudaranja posade i borbe za prostor u svakoj manovri. Grand Soleil 46.3 gradi se u verziji s tri, što bi bila prava mjera vlasničke izvedbe, i u verziji s četiri kabine. U NCP-u jedrilicu daju u čarter, pa su se odlučili za inačicu s četiri kabine. Gazdina je kabina u toj varijanti nešto manja, ali opet mu ostaje dosta mjesta. Sasvim sigurno je, pak, da je bez obzira na verziju unutrašnjost dizajnirana u najboljoj talijanskoj maniri, dakle lijepo i skladno. Kad vlasniku ili onome tko unajmi brod dođu gosti neće se trebati stidjeti, naptotiv. Mahagonij tretiran na način američke trešnje, bež presvlake, lijepe linije drva, u istom stilu riješeni svi otvori - sve to podsjeća na najbolja vremena jahtinga. Raspored prostorija je klasičan. Pod kokpitom su dvije krmene kabine, a u provi vlasnička i s desne strane jedna koju bismo mogli nazvati dječjom. Njoj nasuprot je toaletni prostor, za čiji nam se pod učinilo da bi mogao biti nagnut i na drugu stranu. U vlasničkoj verziji sva ta površina pripada armatoreu, koji tako ima i udobnost i osiguranu privatnost. Sve su kabine prostrane, osim one četvrte u provi, gdje je najbolje smjestiti djecu. Treba reći i da imaju dosta vanjskog svjetla. Na mnogim jedrilicama krmene su kabine obično nekako previše skučene i zatvorene, no ovdje im svjetlo daju bokaporte na stropu. U svim su kabinama prilično veliki ormari s vješalicama i barem po dvije police. Salon zauzima središnji dio barke i organiziran je simetrično. Kako se siđe u potpalublje, s desna je velik navigacijski stol, a odgovarajući prostor na lijevoj strani zauzima drugi toalet. Dalje čitavu desnu stranu zauzimaju stol i udobna sjedala na kojima ima mjesta i za osam ljudi, premda će udobnije biti kad ih je samo šestero. Lijevi bok pripao je kuhinji. Hladnjak zapremnine oko 100 litara i kardanski štednjak nalaze se ispod plohe, a u produžetku je dvostruki sudoper. Na stranicama su po tri otvora za odlaganje sitnica i gore, odmah ispod razine broda, jedna polica, koja se produžava i do navigacijskog stola, što je jako korisno skiperu odnosno navigatoru. Komandni radni prostor odlično je raspoređen. Na stijenki desno od stola na dva su panoa smješteni svi kontrolni uređaji i ostaje još dovoljno mjesta za radiostanicu, veliki ploter, radar, ako postoji, i još ponešto. Motoru, a to je Yanmar sail drive od 56 konja, s prednje se strane kad se podignu stepenice može lako prići, a iz kabina je pristup nešto lošiji. Proizvodač nije štedio na predfiltrima; postavio ih je, što bi se reklo, po zanatu - svugdje gdje treba, a i dovoljno su veliki. Zavirili smo i ispod podnica da promotrimo pumpe, hvatišta sartija i rezervoare. Hvatište sarća napravljeno je već u kalupu i dovoljno je čvrsto. Vijci koji drže palubnu opremu ne idu, kako što često biva, ravno u plastiku, nego u vlastitu metalnu maticu, čime se štedi plastika, a i živci. Sam trup ima osam uzdužnih i dvanaest poprečnih ojačanja. Svidjelo nam se što su vanjski slojevi izvedeni u vinilesteru, a ne u običnoj stakloplastici, pa je brod daleko otporniji na osmozu. To možda neće biti toliko zanimljivo čarteristima zainteresiranim za brz povrat uloga, ali će svaki armatore tu činjenicu itekako cijeniti. Ventili i pumpe su lako dostupni, kao i sonde instrumenata, smještene po sredini broda, što je radi preciznosti bolje. Bilo bi dobro da postoji bazen za skupljanje vode u santinama, ali nadoknađuje ga kaljuža pod motorom, koja je po RINA propisima posve odvojena od ostalog dijela. Ako dođe do curenja ulja, ono će se skupljati isključivo u nju. Eventualna voda iz krmene santine prolazi posebnom cijevi. Obje pumpe za pražnjenje santina imaju predfiltar. Spremnik za naftu ima 180 litara i izrađen je od inoksa, za razliku od dva spremnika za vodu od po 230 litara koji su plastični. Čini nam se da bi brod ove klase i cijene zaslužio da i oni budu od inoksa. Baterije, jedna od 55 ampersati za pokretanje motora i dvije po sto (od kojih je jedna u standardu) za ostale potrebe, lako su dostupne. Iznenađuje da u standardu nije holding tank, što će od ove jeseni nuditi i dva cjenovna razreda niže pozicionirana Bavaria. Pod svim ležajevima su veliki gavoni, a posebno nas je veličinom oduševilo onaj na krmi, u prostoru koji je na mnogim drugim jedrilicama neiskorišten. Tu je smješten i prekidač za interventno gašenje motora prekidanjem dovoda nafte. Tu se nalazi i lako dostupan kormilarski uredaj Od palubne opreme sve je Harkenovo i, što je najvažnije, postavljeno na pravo mjesto. Na našem brodu bila su, kako je to uobičajeno, dva para vinčeva - četrdesetčetvorke za podigače i kratove i pedesettrojke za škotinu genove i spinaker. Međutim, snažni koloturnici (karakteristika Grand Soleila) koji prate škotinu floka nemaju stopere pa bi ih svakako trebalo staviti, ali možda je najbolje doplatiti za još dva vinča. Nedostajali su nam i pritezi škotina spinakera (barberi) za jedrenje u krmu, ali postoji mogućnost da se i njih naknadno montira. Klizač škote glavnog jedra nalazi se pred ulazom u kabinu na relativo neutralnom mjestu i potpuno je neprimjetan. Kormilarsko kolo je razmjerno veliko i kormilar iz svih pozicija može kvalitetno kontrolirati jedra. Talijani su kao i obično mislili i na detalje pa je uz kormilarsko mjesto i hvatište za sigurnosnu vrpcu (harnesu) kormilara. Jarbol je regatni top mast Sparcraft Performance s tri križa (umjesto standardna dva) i nema boljeg komentara tog izbora nego da ga imaju svi noviji cruiser raceri od X-a do Firsta (no uz devetdesetinsku takelažu). Optimalnom smo ocijenili i visinu deblenjaka, koja nije poput onih visokih čarter verzija koje ubijaju brod visokim težištem jedrilja, a nije ni previše niska, nego na idealnoj poziciji. U jedrenju se pokazalo da su jedrilje i jarbol dobro usklađeni sa 2,20 m dubokom i 3600 kg teškom kolumbom, premda jarbol još nije bio sasvim ugođen, ali o tome malo niže. Na moru smo najprije isprobali motor. Yanmar sail drive od 56 KS dobar je i dostatan izbor. Naš je brod, međutim, imao trokraki propeler (može se dobiti i sa zakretnim krilcima), koji daje optimalne rezultate u vožnji motorom, ali u jedrenju po slabom vjetru donekle smeta. Na dan probe bilo je uglavnom oko 12 čvorova sjeverozapadnog vjetra, a na brodu nas je bilo pet. Brzine koje smo postigli motorom, za koji smo utvrdili da se njime dobro manevrira, bile su sljedeće. Režim rada u minimumu je 800 okretaja, a brzina pritom iznosi 2,2 čvora. Pri 1500 okretaja i na mirnom moru išli smo 3,9 čvorova, a kad smo pojačali na 2000 okretaja postigli smo 5,8 čvorova. Na 2500 okretaja brzina se diže na punih sedam čvorova. U svim tim režimima motor nije bučan, dakle dobro je izoliran. Kod 3000 okretaja brzina je 7,8 čvorova, a stroj je još uvijek tih, ne napreže se i to bi mogla biti brzina krstarenja. Na 3500 okretaja brzina je 8,4, osjećaju se lagane vibracije i motor se čuje, ali i dalje ne smeta udobnosti. Maksimalno smo postigli 3800 okretaja i brzina je iznosila 8,8 čvorova, ali nije se primjećivalo da je to maksimum gasa: motor je još uvijek bio pristojno tih, a vibracije su bile slične kao kod 3500 okretaja. Ukratko, po čujnosti motor je idealan: nije bešuman da se uopće ne zna kako radi, osjeća se, ali ne smeta. Jedrili smo po vjetru koji je isprva puhao između 9 i 13 čvorova. Oba jedra izradili su Halsy Sailmakers, dakronska su i dobrog kroja. Glavno površine 47,08 m2 je full batten, a genova je 140 posto i površine 75.10 m2. Nažalost, nismo imali originalni spinaker pa smo se snašli posudivši jedan desetak kvadrata manji. Trojica iz posade bila su u balastu. U orcu smo uglavnom jedrili po vjetru snage 12 do 13 čvorova, a brzina se pritom kretala od 7,2 do 7,5. Iako je jedro bilo prilično dobro namješteno, brod je pomalo vukao u vjetar, i to zbog toga što je nov pa mu jarbol nije još bio sasvim ugođen. Naime, zaputka (štraj) se odmicala, zbog čega su se javljale deformacije na rubu floka, a i pripone (sartije) su bile labave. Prividni kurs u vjetar iznosio je 28 stupnjeva, a stvarni između 42 i 45 stupnjeva. Kad je vjetar ojačao na 13 i 14 čvorova, pokazalo se da je brod zahtjevan. Na kormilu treba biti jako koncentriran i stalno raditi da bi se držao u kursu s maksimalnom brzinom, jer unatoč veličini živo reagira na svaki pomak. Uglavnom, kormilar će u regatama imati dosta posla. Kad smo zapojali pri istoj snazi vjetra točno pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na vjetar izmjerili smo 8,4 do 8,6 čvorova. Dakle, 1,2 do 1,3 milje brže nego u orci. I u ovom kursu brod je živahan, iako znatno mirniji. U orci se brod nije pretjerano naginjao. Naginjanje iliti u jedriličarskom žargonu karinavanje ostaje u mjerama uobičajenim za ovaj tip broda: do određene granice nagne se već pri 12 do 18 čvorova i po svemu ne bi trebalo biti većih oscilacija. Očito je da je unatoč kombinaciji pliće kobilice i regatnog jarbola stabilitet dobar. Jedrenje spinakerom pružilo nam je manje zadovoljstva, ali ne zbog Grand Soleila, nego zato što nismo raspolagali odgovarajućim jedrom. Brzina vjetra u međuvremenu se prepolovila, a spinaker koji smo imali bio je mali po kvadraturi i k tomu preuzak. Nedostajali su nam osim toga već spomenuti barberi da ga spustimo na pravo mjesto. Ipak, i s takvim spinakerom pri šest čvorova vjetra postigli smo 5,5 čvorova brzine u čistu krmu. Kad smo malo zaorcali, nismo više imali dobru formu jedra, no u jednom trenutku vjetar je nakratko pojačao na 12 čvorova, mi smo otpali deset stupnjeva i brzina je u hipu došla na 8 do 8,4 čvora. Sve manovre izvodili smo s tri do čeriri člana posade i to će biti sasvim dostaran broj jedriličara na krstarenju. Ako se pak kani ići na navigacijske regate, trebalo bi s kormilarom biti ukupno sedam ljudi. Cijena Grand Soleila 46.3 je oko 225.000 eura, što nije malo, ali onaj tko ga kupi imat će vrlo dobru jedrilicu i natprosječno kvalitetno sagrađen brod. Još k tomu i lijep, pogotovo ako je tamnoplave boje poput našega. Brodogradilište nudi svu silu dodatne opreme i praktično se može dobiti custom made brod. Nije naodmet spomenuti i to da i u čarteru sve više posada traži kvalitetne brodove, a četrdesetšestica iz Parda nudi im sve što mogu poželjeti, pa i više.
PREDNOSTI - izgled - kvaliteta izrade - ergonomija kokpita
NEDOSTACI - skromna osnovna oprema - mala četvrta kabina
Napomena vođe testa Tončija Antunovića Tijekom cijelog jedrenja nitko nikome nije zasmetao. Brod ima jako dobru visinu, a isto tako mislim da je konkurentan brzinom. Orca je izrazito kvalitetna i brzina se stalno držala iznad sedam čvorova. Ispod toga nije pala ni u jednom trenutku, pa ni pri manjim pogreškama koje su se događale u jedrenju, što je s obzirom na težinu broda značajno. Štoviše, brod je unatoč njoj živ i kormilar treba biti koncentriran ako ga želi stalno držati u maksimalnoj brzini, jer već zbog male nepažnje bježi i znatno gubi na visini i na brzini, a s većim valom i jačim vjetrom to će sigurno biti još izraženije. Zahvaljujući dobroj opremi jedra se ipak lako trimaju. Grand Soleil 46.3 nije samo lijepa nego i kvalitetna jedrilica.
|
